|
Dokazano je da sjeverno pacifičke čegrtuše često odustaju od napada i zauzimaju obrambeni stav pri samom pogledu na vjevericu koja vitla svoj vrući rep iznad glave? Je li to stvarno tako? 
Prema najnovijim pronalascima kalifornijskog sveučilišta toplina ili hladnoća vjeveričina repa nije razlog zmijskome strahu, već takozvana termalna signalizacija koju zmije kao osjetljive na toplinu vrlo lako otkrivaju, te tako postaju svjesne spremnosti odraslih vjeverica da zaštite svoje mlade. Vjeveričin rep koji podsjeća na vijoruću zastavu, i koji ona zagrijava podižući cirkulaciju u tom inače hladnijem dijelu tijela, šalje signale čegrtušama, kako je velika vjerojatnost da će biti napadnute od njih ali i ostalih vjeverica u blizini.
Čegrtuše i ostali primjerci zmija zapravo vrebaju na mladunčad vjeverica, ali i izbjegavaju sukobe sa odraslima, svjesne da odrasle vjeverice posjeduju proteine u krvi koji ih čine imunima na zmijski otrov. Ukoliko propusti priliku zaskočiti ih i uloviti na faktor iznenađenja, čegrtuša najčešće i odustaje od napada. No nisu sve zmije iste sreće! Tako se putem infracrvenog promatranja pokazalo da razlika između vjeveričina mahanja repom prema čegrtuši i prema ostalim zmijama ipak postoji, makar na prvi pogled nema baš nikakve razlike. U prisustvu čegrtuše vjeverica zagrije svoj rep na čak 5 °C, dok to nije slučaj sa drugim zmijama, čime vjeverica ima sposobnost čak i diskriminirati čegrtušu! 
No na kraju krajeva, ti signali upozorenja tj. vjeveričino zagrijavanje repa naspram čegrtušinoj sposobnosti da ispušta zvuk, prepoznati su od strane neprijatelja, te tako i jedni i drugi smanjuju mogućnost sukoba. Fascinantno je to što vjeverice zapravo nikako ne mogu otkriti vlastiti toplinski signal, kao ni čegrtuše čuti svoj zaštrašujući zvuk! Izvor - LINK |
