|
Kroz dugu hladnu zimu moramo priznati da smo i mi pomalo spavali zimski san, ali evo stigle su prve zrake sunca što nas je navelo da ponovno počnemo razmišljati o životinjicama koje vam još nismo predstavili. 
Iako često znana pod imenom Meksička Riba koja je hodala tj. Axolotl, ova simpatična životinjica zapravo je amfibija. Za one kojima je ta riječ poznata ali zapravo nisu sigurni što to znači, amfibija je zapravo vodozemac, član slatkovodnih i kopnenih kralježaka koji svoj stadij larve (punoglavac, ličinka) proživljavaju u vodi a poslije metamorfoze ima mogućnost živjeti i na kopnu. 
No za razliku od ostalih vodozemaca Axolotl ima stanište isključivo u vodi. Ako ga pak usporedimo sa ljudima ili gmazovima koji imaju srce sa dvije pretklijetke i dvije klijetke, axolotl ima samo jednu klijetku i dvije pretklijetke, što ga također čini posebnim. 
Ime axolotl dobili su iz astečkog jezika "Nahuatl", pa je ta riječ kroz godine prevedena na dva načina. Po prvom vjerovanju vezano je uz Xolotl-a – boga deformacija i smrti, dok je općeprihvaćeno vjerovanje kako je to spoj riječi «Atl» što znači voda i riječi «Xolotl» što znači pas. 
Ta pomalo čudna životinjica dolazi iz jezera Xochimilco i jezera Chalco, slatkovodnih jezera na visokim nadmorskim visinama, koji nažalost više ne postoje kao takvi. Postoje pokušaji da se originalno stanište axolotla zadrži kako bi se oni mogli i dalje prirodno razmnožavati, no stalna širenja Mexico city-a svakim je danom veća prijetnja za tu vrstu. Unatoč statusu ugrožene vrste vjeruje se kako će za axolotla uvijek biti mjesta, što zbog njegove prisutnosti u obliku kućnog ljubimca, što zbog njegove uloge u laboratorijskim istraživanjima. 
Ako se odlučite uzeti Axolotla za kućnog ljubimca navesti ćemo vam nekoliko posebnosti koje je dobro znati : vrlo su specifičnoga izgleda, može ih se naći u raznim bojama od albino bijele preko sive, smeđe, zlatne pa sve do skoro crne nijanse, koža im je tanka i osjetljiva i nije preporučljivo provlačiti ih kroz ruke više nego je zaista potrebno, imaju mogućnost regeneracije pa čak i ako im fali jedan dio tijela, kroz neko vrijeme narasti će ponovno. 
S obzirom da dišu kroz kožu i škrge, jer su zauvijek ostali u svom larva stanju pa stoga imaju polurazvijena pluća, izvan vode mogu preživjeti samo kraći period, no nikako im se ne smije potpuno osušiti koža.Ako je kvaliteta vode dobra i sa pravilnom njegom mogu poživjeti i 10 do 15 godina. 
U prirodnom okruženju hraniti će se puževima, crvima, malim ribicama, i malim amfibijama; dok ih se u zatočeništvu može hraniti škampima, malim trakicama govedine ili jetre, domaće uzgojenim crvima, i kupljenim proizvodima poput filea lososa ili pastrve. I još nešto...Ako ste tek danas čuli za ovu posebnu životinjicu, zapanjiti će vas podatak da je ona stara preko 350 milijuna godina! |
